U ponoć je krajnji rok predaje idejnih rješenja za tvrtku "Uvez". Fajlove je komprimirao u zip i dodao u privitak elektronske pošte. Trebao je još samo stisnuti "pošalji".
Umjesto tog jednog klika, par minuta prije ponoći, u mišićnom spazmu ruke odgurnuo je optičkog miša. Desna noga mu se istegnula i u stopalu zgrčila. Stanje grča je trajalo oko minutu, a potom se tijelo opustilo. Uredska stolica iskliznula je pod nagnutom masom i na kotačićima odjurila prema stalaži s kojom se tupo sudarila. Ležao je na podu. Mrtav.
Računalo je roštalo u intervalima podsjećajući na podli smijeh.
Čim je završio grafičku srednju školu zaposlio se u privatnoj tvrtki. Dok su njegovi prijatelji studirali i muku mučili s novcem on je već imao lijepu ušteđevinu. Nikad nije bio rastrošan i svoj pošteno zarađen novac čuvao je toliko dobro da su ga kolege potajno ismijavale zbog škrtosti. Nije se takvim smatrao, vjerovao je da tako cijeni uloženo vrijeme životnog vijeka. Radio je prekovremene sate i prihvaćao poslove koje su drugi odbijali.
- Što ako dođu crni dani? - protrnuo bi na tu misao. - Što ako neću imati za stanarinu, režije i hranu? Što ako ostanem bez ušteđevine i u smrti završim u kosturnici bez svog imena? - Uvijek je planirao daleku budućnost.
- Ne živi se dan po dan, nego od roka do roka! - kolegama je to bio smiješni moto. Smijao se s njima iako je u dubini kopnio od užasa.
Rokove paralelno vođenih projekata jedva je stizao, učinili su od njega radoholičara, ovisnika. Nije imao vremena ni za najbliže. Majku nije posjetio čak ni kad je pred smrt završila na sondi za hranjenje. Prijatelje nije imao. Djevojke su bile zahtjevne, a s dečkima je bilo besmisleno. Morao bi s njima na silu piti pivo i slušati o nogometu.
Rokovi, rokovi, samo rokovi. Uvijek najvažniji. Ako kojeg "probije" sve će se poremetiti. Samo jedna pogreška mogla bi uništiti godinama izgrađivanu volju, točnost i koncentraciju.
Jednog nedjeljnog jutra, dok je točio mlijeko u šalicu, pogled mu je zapeo za biljku na kuhinjskom šanku. Uvenula je "Božićna zvijezda". Na goloj stabljici vise crni sparušeni listovi.
- Tri kralja izgubila navođenje pa neće darove dostaviti u roku. - zgrožen mišlju na kašnjenje zaškripi zubima.
U vrijeme kad su ga našli ljubičasta boja mu je već zahvatila tijelo. Trulio je na toplini grijanog poda. Bakterije su bujale i nadimale ga.
- Uh, izgleda kao da mu je prošao rok. - forenzičar tiho reče partnerici ne bi li ublažio težinu prizora.
Računalo je zadovoljno prelo.
No comments:
Post a Comment