19. Dafne

- Nemoj ubiti glavnog lika!  - reče Paul. - Kad ga ubiješ sve izgleda mlako, kao brzo rješenje. Održavati ga na životu je puno zabavnije.
- Sve bih redom tamanila. - zamisli se Dafne.
- Svakom liku daj život pa nek se sa svijetom hrva kako zna. Ne daj mu umrijeti! Ne daj mu mira. - Paul daje upute, Dafne sluša.
- Zapravo, nije poanta u ubijanju. Pišem niz priča o neobičnim životima. Smrt je ambalaža.
- To nije loše, al' znam te. Sve ti brzo dosadi. Hoćeš li uspjeti veći broj likova oživjeti pa ubiti? - Paul se nasmije iako ga ponekad brine Dafnina brzopletost pa nastavi - Daj mi reci jedno... Kako bi mene ubila?
- Pticom! - odgovori Dafne.
- Što, djetlićem u glavu? Ili bi pustila da me lešinari izjedu.
- Ne! Ti bi bio lik kojem je otac bogataš. - odgovori Dafne - Svega imaš previše. Od dosade smišljaš trendovske hobije kako bi putovao svijetom, ali jedan hobi te ubije.
- Kako? - Paul će radoznalo.
- Nosiš naokolo dalekozor, knjigu i promatraš ptice. Bilježiš one koje si u prirodi vidio.
- Dafne, reci mi, kako umrem?
- Čekaš da se ukaže snježna sova, Bubo scandiacus. Želiš ju vidjeti u divljini. Tražiš gdje li će proletjeti. Čekaš, čekaš, čekaš... Temperatura u noći pada. Nisi se dobro opremio. Svlačiš odjeću, osjećaš vrućinu, što je paradoks jer je tijelo pothlađeno. Hipotermija, drhtavica i zastoj srca.
- Huh, lijepo si me smrznula. Rekao sam ti da je "jeftino" ubiti glavnog lika.
- Tko je rekao da si glavni?

18. Mariza

Nedjeljom je obilazila sajmove. Zorom je tražila blago u gomili stvari nabacanih na prljava šatorska krila. Spašavala je posuđe. Fine čajnike, tanjure, jušne zdjele...
- Kako nešto ovako lijepo i krhko može stajati na zemlji? - pitala se s jezom u pogledu. Čupala je tanjuriće ispod Mercedesovih felgi. Spašavala porculansku soljenku skrivenu između drvenog stolca s noćnom posudom i radijatora s razbijenim kotačima. Znala je tako roneći u gomilama krame vidjeti svakojake izume, ali i izloške kojima tu nije mjesto. Jednom je čak vidjela ljudsku lubanju bez zubi. Bili su počupani, možda nekoć zlatni.
Uvijek je za sobom vukla torbu na kolicima.
- Pošto šalice? - viknula je prodavaču. Čim je prodavač osjetio Marizino uzbuđenje narasla je cijena.
- Dvadeset!
- Može! - Nije se cjenkala. Dobrom komadu porculana ne spušta vrijednost.
Na posuđu su uvijek bili otmjeni prikazi cvijeća, zlatni ornamenti ili niski reljefi. Samo je na jedan neukus bila slaba. Obožavala je posuđe s otisnutom slikom divljih životinja. Srne, zečevi, šarani, svi redom bili su joj prekrasni.
- Tanjurče za kolače. Pet eura samo... Ženo, samo pet eura! - recitirala je romkinja mašući tanjurom s prikazom vepra.
- Kupit ću! - Mariza zgrabi tanjurić, stavi ga među noge pa stisne koljena da ga načas pridrže dok razveže torbu.
Skupocjene i raritetne servise slagala je u vitrinu, a tanjure s divljim životinjama vješala je na zid poviše trosjeda. Tanjura sa slikom jelena imala je najviše, pa je one okrhnute koristila i s njih jela.

Priredila je indijski čaj u visokom čajniku i na tanki tanjurić stavila nekoliko keksića. Dolazi joj prijateljica, sakupljačica porculanskih klaunova. Ponekad zajedno obilaze sajmove, razmjenjuju pronađeno.
Mariza je sretna, Adela joj je pronašla tanjur s lanetom. Fragilan kao lane. Takav još nema. Kad je prijateljica otišla Mariza počne spužvicom pažljivo prati trofej. Topla voda, malo pjene i "ljubav na prvi pogled". Kad se dobro očisti može otići kod drugih ljubavi na zid. Jedna mrljica nije se dala skinuti pa je Mariza žešće strugala. Mokri tanjur isklizne joj iz ruke.

Oštre krhotine razletjele su se nakon udarca o pod. Slika laneta nestala je u gomili nijansi. Divlje životinje nadvijaju se nad Marizinim tijelom koje u sekundi smiče aneurizma. Na ormariću je tanjurić u kojem još ima salse od ručka. Kroz slatki umak, probija se pogled crvenookog jelena.

17. Kaleb

U kasnim večernjim satima stajao je paraliziran gledajući sliku u galerijskom izlogu. Podloga joj je crvena, a u sredini je kistom iz poteza izvučen crni krug.

- Crvena toplinom privuče promatrača, a krug crnila izaziva na... - analizira Kaleb - prodiranje?

- Zašto me opsjela? Slika ne može biti banalnija. Je li zbog slabašne kružne geste? - zapita se - Kombinacija crvene i crne. Uh! 

Od stajanja na mjestu osjetio je peckanje u petama.

- Umjetnik zaigrano prodire u srž materije i odgonetava bitnost nejasnog. - Kaleb se nasmije, a potom naglo uozbilji. 

Polako se odmaknuo od izloga i ubrzao korak. Hodao je ulicom i pazio da ne ugazi crtu koja dijeli nogostup od rubnika. Gledao je u vrhove svojih cipela. Ako bi pogledao uokolo vidio je samo iščašenu razdaljinu. Crvenu blizu, a crnu još bliže. 

Uletio je u stan kao prognana zvijer. Zagušljivo je. Iz sifona zaudara kanalizacija.

- Zatvorena kružna forma zaključava potez. Ustaljeno revitalizira umjetnikovu energiju. - Kaleb priprema omlet. Vilicom udara jaja i rotira zdjelu kao da daje ritam mislima. 

Ta slika je grozna! Koji mi je vrag? - uzima dasku za rezanje i nožem na sitne kockice reže bijelu slaninu. Iz frižidera grabi sir pa ga stavlja na istu dasku - Što je na tom platnu? Zašto mislim o toj slici? Teško je sranje! - Kaleb govori na glas. Pogled mu je odsutan 

- Sranje! 

Uspaničen gleda oštricu zabodenu u podlakticu. Crna drška noža nadvija se nad crvenom. Bliža je crna. Crvena je toplija i zauzima sve veću površinu. Kružni pokret prodiranja. - Kaleb se sruši. 

...

Starac i starica zastanu pokraj izloga. Isti postav i slika koju je  Kaleb upijao. Nema na njoj crnog kruga, ni crvene. Prizor je jasan. Kiša, modri kišobrani, ulica puna ljubičastog cvijeća. Ispraćaj. Na zidu, ispod okvira slike je oznaka. Okrugla crna naljepnica.

- Ova je prodana. - sijedi muškarac reče ženi i zagrize vrući trokut sa sirom.