19. Dafne

- Nemoj ubiti glavnog lika!  - reče Paul. - Kad ga ubiješ sve izgleda mlako, kao brzo rješenje. Održavati ga na životu je puno zabavnije.
- Sve bih redom tamanila. - zamisli se Dafne.
- Svakom liku daj život pa nek se sa svijetom hrva kako zna. Ne daj mu umrijeti! Ne daj mu mira. - Paul daje upute, Dafne sluša.
- Zapravo, nije poanta u ubijanju. Pišem niz priča o neobičnim životima. Smrt je ambalaža.
- To nije loše, al' znam te. Sve ti brzo dosadi. Hoćeš li uspjeti veći broj likova oživjeti pa ubiti? - Paul se nasmije iako ga ponekad brine Dafnina brzopletost pa nastavi - Daj mi reci jedno... Kako bi mene ubila?
- Pticom! - odgovori Dafne.
- Što, djetlićem u glavu? Ili bi pustila da me lešinari izjedu.
- Ne! Ti bi bio lik kojem je otac bogataš. - odgovori Dafne - Svega imaš previše. Od dosade smišljaš trendovske hobije kako bi putovao svijetom, ali jedan hobi te ubije.
- Kako? - Paul će radoznalo.
- Nosiš naokolo dalekozor, knjigu i promatraš ptice. Bilježiš one koje si u prirodi vidio.
- Dafne, reci mi, kako umrem?
- Čekaš da se ukaže snježna sova, Bubo scandiacus. Želiš ju vidjeti u divljini. Tražiš gdje li će proletjeti. Čekaš, čekaš, čekaš... Temperatura u noći pada. Nisi se dobro opremio. Svlačiš odjeću, osjećaš vrućinu, što je paradoks jer je tijelo pothlađeno. Hipotermija, drhtavica i zastoj srca.
- Huh, lijepo si me smrznula. Rekao sam ti da je "jeftino" ubiti glavnog lika.
- Tko je rekao da si glavni?