25. Bonko

Susjedi su pričali da mu je nestalo kisika kad se rađao. Nije bila istina. On je samo bio ugušen u prevelikoj dozi srama. 

Nosio je mali zaobljeni šeširić, ispeglan smeđi šal i u navlaku zavrnut kišobran. Uvijek svježe obrijanog bucmastog lica i ulaštenih cipela. Kad bi ga majka i ja srele na cesti, osmjehnuo bi se i skrenuo pogled. Imala sam tek deset godina, a on se svejedno sramio. Poslije susreta korak bi mu postao duži. 

Zvala sam ga Bonko. Dobri čovjek koji mi sa svog prozora u dvorište baca bombone. Uvijek su bili od voća, tvrdi i ponekad od stajanja slijepljeni s papirom. Bacio bi bombon, mahnuo, a kad bih uzvratila on bi već nestao. Bio je to neiskvaren mikro odnos koji se savršeno podudarao i neprimjetno tekao potpuno nevidljiv drugima.

Godinama poslije, odselila sam od kuće. Moj posao tražio je izjave za medije. 
Kad bih došla u posjet roditeljima, pogledala bih prema susjednom prozoru. Bonka nije bilo. Prozor je zatvoren. Do polovice stakla padala je čipkasta zavjesa. Nije uspjevala sakriti ormar nalik lijesu. 

Vrijeme guta sve i dok juriš za svojim životom odgađaš voljene ljude. Tek kratko zastaneš kad otvoriš poštanski sandučić. Umro je. Bonko, čovjek kojeg je, dok je bio živ, bilo tako lako zaboraviti. 

Kako je taj jedva vidljivi gospodin sa šeširićem mogao toliko dugo preživjeti? Što ga je držalo sve ove godine? Nada? Nada da će se u pravom trenutku njegovo postupno nestajanje privesti kraju i napokon, samo meni,  razotkriti smisao tog naizgled bezvrijednog života. 

Moji roditelji prodali su kuću i odselili u manji stan. Ostatak imovine podijelili su braći i njihovoj djeci. Sama sam. Useljavam u stan pored svoje bivše kuće. U Bonkov stan. Ostavio mi je sve. Svoju kućnu scenografiju. Uredno obješene kišobrane na vješalici punoj crvotočine.

Prebirući po kuhinjskoj ladici našla sam stare, rastopljene voćne bombone, a u onoj do, novinske izreske. Izvukla sam izreske, gurnula ih pod zelenkasto svjetlo lustera i ugledala na njima svoje lice.

***

Zastala sam u dućanu pokraj police sa slatkišima. - Isti voćni bomboni koje mi je bacao! - preplavi me fantomski okus preslatke jagode. Nekoliko vrećica tih bombona bacila sam na traku blagajne.
Tko zna, možda novi vlasnici moje stare kuće imaju djecu.