30. Hajdi

Pokraj vrata samoposluge postavljen je privremeni reklamni štand. Čovjek u kostimu glavatog pilića maše spužvastim krilima i poziva posjetitelje na degustiranje pečene piletine.

- Zgrabite i jedite! - čuje se iz spužve. 

Okupila se gomila. Čupaju papirnate tanjure. Kvrgavim prstima hvataju meso, žvaču hrskavicu i sišu začinjena krilca.
Hajdi iz hladnjaka uzima teleće medaljone i juri u topliju struju prema blagajni. Redovi pred blagajnama su dugi i nepravilni. Ona čeka. Mrzi sebe kad pušta ljude koji hoće preko reda. Propušta ženu s vrećicom smrznutih mahuna, propušta pijanca i trudnicu da joj se noge ne pretvore u slonovske. Kao da joj je tuđe vrijeme bitnije. Još jedan ispred pa će početi stavljati na traku. - pomisli - Prvo ide ono teško, pa meko i na kraju lomljivo.
- Moj život! - začuje glas starice.

- Sad je gotovo! Ne da se otključati. - blagajnica objašnjava kupcu koji stoji ispred Hajdi. - Kad se ovo dogodi ne mogu ništa dok ne dođe serviser. Molim, idite na drugu blagajnu.
Tanka linija dijeli Hajdino strpljenje od sloma, ali čudan prizor joj vrati fokus. Jednoj starici je pozlilo. Tijelo je naslonjeno tik uz pokvarenu blagajnu.

- Tu se trebao voziti moj tetrapak mlijeka - pomisli Hajdi i ode u red druge blagajne. Čeka. Nepomičnu ženu zaposlenici odnose na sigurnije mjesto. Pažljivo je spuste na kartonsku podlogu na podu. Okrenu je na bok točno nasuprot Hajdi.
- Baka me gleda. - Hajdi se strese. U hipnozi ne skida pogled s mučne scene.
Blagajnica skenira artikle i dovikuje; - Diše li? Sigurno se prežderala one ljute piletine!
Gumena traka povlači jaja, majonezu, sapune, magične krpe...
Hajdi trne. Pogled sijede žene je na Hajdinom tijelu kao laserska točkica snajpera. Starica zuri i ne trepće dok Hajdi u vrećice trpa skenirane namirnice.
- Taj crni pogled prelazi mi preko lijevog uha, želi se iznova sastati u zjenicama. - misli Hajdi i strahuje odvratiti pogled s blagajne. 
- Ovdje je spokoj, dušo. Teško je biti umoran. Ne daj im da me ožive!

Radnici gurkaju mlitavo ženino tijelo i provjeravaju puls. Stiže tim Hitne službe. Nose žutu pumpu. Staricu zaklanjaju tijelima u narančastim jaknama.
Hajdi stavlja zadnji artikl u platnenu vreću, prislanja karticu i uzima račun.
- Kupuj! Samo jednom se živi! – pomisli dok odlazi. Čudna prljavština klizi s nje. Hoda i ostavlja crne tragove kao da je sišla s one rotirajuće trake. Prsti joj se bijele zategnuti ručkama punih vrećica.
- Kakva sam to? Hladno meso? Prepečeno promotivno krilo? – Hajdi se ne osvrće. Dok gazi naprijed, starica joj diše za vratom. Miješaju se zvukovi u odjecima kvadrature.
- Zgrabite! Jedite koliko vam duša ... - dopire iz daljine.
Iz te buke izdvoji se škljocaj spuštanja kotača spasilačkog nosila.

29. Mate

- Ne daji životinji ime, lakše ćeš je zaklati. - reče crnokosa djevojčica naslonjena na vrata tora. 

- Koza k'o koza. Kad zakoljemo staru, novoj damo isto ime. - odgovori dječak, popne se na zid, iz hlačica izvuče spolovilo i mlazom prsne o kameno pojilo.

- Gade! - djevojčica se namršti.
- Pogledaj mi ga? - okrene se prema njoj. Djevojčica ljutito krene prema polju. 
- Stani! Ja želim tebe vidjeti kako pišaš! - dječak potegne lastik hlačica do trbuha pa skoči sa zida i potrči za njom.
- Rezo, stani! Nemoj nikome reći. Otac će me ubiti. - dječak zavapi i zastane. Djevojčica produži, ne osvrnuvši se. Hoda brzim koracima preko neugažene trave. Sunce još nije upeklo da joj tako jako zažari obraze. Žare se jer osjeća ono što nije nikad. Zbog čudnog poriva preplavljena je sramom.

Kad se uvjeri da nitko ne gleda, zadigne haljinu i čučne. Toplim urinom protrese noge mrtvom skakavcu. Tijelo mu još dublje utone u namočenu zemlju.

Reza se tu večer komešala pod perinom. Krivo joj je bilo što nije pogledala kad joj je rekao da mu ga pogleda. Da ga vidi prvi put. 

Sutradan je pod prozorom čula svoje ime.
- Dođi da ti pokažem! - vikne Mate.
Djevojčica se zbuni i navuče zavjesu. Gleda ga kroz čipkaste ornamente. Okrenuo se i odlazi.
Ona požuri za njim.
- Šta 'š mi pokazati?
Kad ju dječak ugleda jedva prikrije osmijeh.
- Tajnu. - odgovori joj.
Hodali su bez riječi do zapuštenog imanja. Krov kuće je propao, ali na ulazu u dvorište još uvijek stoji lijep kameni prolaz s lukom.

- Možeš li ti ovolikog prebaciti preko? - dječak sa zemlje podigne poveći kamen i svom silom ga odbaci preko luka.
- Mogu. - djevojčica gleda uokolo i traži još veći kamen.
Dječak uđe u dvorište. Želi uzeti onaj kamen i iznova ga, još snažnije, prebaciti preko luka.
Djevojčica pronalazi svoj. Poput katapulta ona napne ruku do ramena i zadrži dah. Kad kamen odbaci preko luka izdahne s olakšanjem. Začuje tupi udarac.  Tišina poglasni udaranje Rezinog srca. Djevojčica se načas ukoči pa u panici otrči kući.

- Majko, majko, Mate piša životinjama u napoj. Otac će ga ubiti!

28. Kaja

Kaja radi u malom kvartovskom  kinu. Prodaje karte i kokice, a poslije projekcije između sjedala usisava mrvice. Prostor je lijep. Naročito kad ostane prazan. Živi za taj posao jer za radnog vremena stvari drži pod kontrolom. Odgovorno i pedantno.

Kad kasno stigne kući, već na pragu je obuzme nemoć. Mačkama istrese meso iz konzervi i padne na kauč. Na njemu spava, mačke su preuzele krevet. Dom joj je nekad bio ugodan dok nije počela sakupljati. Jedva je i sama znala koliko je mačaka donijela kući.
- Je li Doris dvadeset i treća ili dvadeset i četvrta? - zapita se.
Mačji izmet je posvud, ne stiže ukloniti fekalije. Dok čisti jedan kraj, već na drugom ima novih govana. Prepustila se entropiji. Bez motivacije leži na kauču. Mačke trče, frkću, upozoravaju jedna drugu. Kaos u Kajinoj glavi čini situaciju bezizlaznom. Dvije mačke joj skoče na trbuh. Mačak progoni ženku. Kaja ga dohvati i u naglom trzaju slomi mu vrat. Nije ju stigao ugristi. Tijelo sivo-tigrastog mačka omlitavi. Držeći mačju šiju Kaja na pod odloži leš kao ručnu torbicu.
- Tko će sljedeći? Mic. Mic. - doziva mačke - Hoćeš ti Leni? Ili ti divlja Nena? Adolf? Gdje si ti nestao?
Pridigne se u sjedeći položaj pa gleda po prostoriji. Mačke su svuda, ali ne vidi crno-bijelog mačka s crnim biljegom ispod njuške.
- O Bože, kako sam glupa. U predsoblju je. Prošli tjedan je crk'o u ormaru za cipele. - Kaja pogleda na ručni sat. - Dosta izležavanja, vrijeme je za kino!