Kaja radi u malom kvartovskom kinu. Prodaje karte i kokice, a poslije projekcije između sjedala usisava mrvice. Prostor je lijep. Naročito kad ostane prazan. Živi za taj posao jer za radnog vremena stvari drži pod kontrolom. Odgovorno i pedantno.
Kad kasno stigne kući, već na pragu je obuzme nemoć. Mačkama istrese meso iz konzervi i padne na kauč. Na njemu spava, mačke su preuzele krevet. Dom joj je nekad bio ugodan dok nije počela sakupljati. Jedva je i sama znala koliko je mačaka donijela kući.
- Je li Doris dvadeset i treća ili dvadeset i četvrta? - zapita se.
Mačji izmet je posvud, ne stiže ukloniti fekalije. Dok čisti jedan kraj, već na drugom ima novih govana. Prepustila se entropiji. Bez motivacije leži na kauču. Mačke trče, frkću, upozoravaju jedna drugu. Kaos u Kajinoj glavi čini situaciju bezizlaznom. Dvije mačke joj skoče na trbuh. Mačak progoni ženku. Kaja ga dohvati i u naglom trzaju slomi mu vrat. Nije ju stigao ugristi. Tijelo sivo-tigrastog mačka omlitavi. Držeći mačju šiju Kaja na pod odloži leš kao ručnu torbicu.
- Tko će sljedeći? Mic. Mic. - doziva mačke - Hoćeš ti Leni? Ili ti divlja Nena? Adolf? Gdje si ti nestao?
Pridigne se u sjedeći položaj pa gleda po prostoriji. Mačke su svuda, ali ne vidi crno-bijelog mačka s crnim biljegom ispod njuške.
- O Bože, kako sam glupa. U predsoblju je. Prošli tjedan je crk'o u ormaru za cipele. - Kaja pogleda na ručni sat. - Dosta izležavanja, vrijeme je za kino!
No comments:
Post a Comment