34. Vincenzo

 Promatrao je ministrante u bijelim haljinama kako pridržavaju vrčiće s vodom i vinom.

- Mrzim ih! – uznemiri se Vincenzo.

- Vinny, danas je dan za ispovijed! Idi u red. – majka zazuji kroz zube ne skidajući pogled sa svećenika.

Majci se ne smije proturječiti, pogotovo ne za vrijeme obreda.
Vincenzo sa djevojkama nema sreće. Pobjegnu poslije prvog ili drugog spoja. Čak su i one mlađe, neiskusne, shvaćale da ne žele biti njegova "majka" jednom kad majke ne bude. 

Dok je u krematoriju kovčeg klizio u peć shvatio je da mora odmah negdje otputovati. Sam.
- Ovdje ostaje „počivati“ njen dječak. - zaključio je.

- "Vinny, idi u Pariz! Tamo, gore, na Montmartru kroz lišće svjetlo čudesno treperi. Slikari se prepiru za mjesto. Sive ulice orošene su sitnom kišom koju povremeno prekida sunce." – u mislima čuje majku.

- Dosta više! – vikne na izlazu iz pogrebne dvorane.

 Dan poslije, gledao je zbunjen kojim putem stići do vrha Montmartrea. Prišao mu je tamnoputi mladić s dobroćudnim pogledom. Vincenzu je na ruku privezao končanu narukvicu.

- Hvala! - klimne Vincenzo. Mladić trlja prstima. Hoće novac. Vincenzo odbije, ali ga u tren okruži čopor "hijena". Pritisnu ga sa svih strana dok ne zavuče ruku u džep. Uzme iz novčanika novčanicu. Prisile ga da pruži još i još - sve. Policajac je udaljen tridesetak metara. Odvraća pogled. U svojoj smjeni ne želi vidjeti kriminal.
-"Brdo mučenika", ha! Prisjelo mi je. – Vincenzo osjeti slabost. Pri povratku u hotel ugleda crni oblak dima nadvijen nad Notre-Dameom.

Povukao je novac s bankomata i sjeo u kafić uz rijeku ispred hotela. - Sok od grejpa, molim vas.

- Pamplemousse, kako glupo zvuči. - pomisli. Prvi put osjeća olakšanje. Kao da mu je s vrata skinut uteg i sad se može ispraviti „kao veliki“.

Crkva gori. Za obližnjim stolom Vincenzo čuje sredovječni par koji govori na talijanskom. Oboje pilje u svoje pametne telefone. Mediji prenose katastrofu. 
- Nema zla. Obnovit će je za nekoliko godina. Treba dobro izmusti fondove. Restauratore će dobro platiti da otežu. - govori bradati čovjek ženi sa šik frizurom. 
- Ugrabit će lopovi za svoj džep. - nastavi žena.
- Sigurno. Čim je hram u pitanju. - čovjek završi ženinu misao. Vilicom nabode komad palačinke, umoči je u ženin sladoledni kup i sve dočeka jezikom da mu brada ostane čista.
Račun kojeg je konobar stavio na stol zaprepasti Vincenza. Masno mu je naplaćen cijeđeni sok i voda.
- Oprostite, nisam naručio vodu.
- Vodom gasimo vatru. Simbolična donacija za spas katedrale. - konobar prisilno govori na engleskom. Vincenzo ostavi novac, ali bez napojnice. Drzak je i slobodan. Prvi put u životu.

Svemogući iz katedrale šalje dimne signale.
- Yo mec ! Bez mame ti je život pravo zgarište, ha?  Vinny, Vinny, ccc...
- Bez nje nema više zlatnog djeteta. "Izgorio" je taj klinac. Sad me pusti u miru i pobrini se za svoju vruću atrakciju. Ja sam samo u prolazu.