37. Bruna

Bruna je umrla od karcinoma. Gregor nije došao na pogreb. Dolazi sutradan i ostavlja na grobu raskošan buket crvenih ruža.

Prije osam godina...

Ona sjedi na klupi pred knjižarom i jede pecivo. Gregor izazi iz knjižare i pruža knjigu.
- Poklon za tebe. - zateže svoje svježe obrijano lice u gumeni osmijeh.
Često joj daruje knjige. Jednom tjedno donese ljubić. 
- Još jedna. - Bruna prihvati knjigu kao ciglu kojom nastavlja graditi zid. 
- Otvori! Pogledaj posvetu! - Gregor pogne glavu dok iščekuje ushit koji potvrđuje kako je on njen dočekani princ.
- Volim te! Tvoj Gregor. -  Bruna pročita i reče - Hvala, nisi trebao.
Ljubavne posvete na šundu je rastužuju. - nujna palcem po koricama trlja ljepilo skinute naljepnice s cijenom.

- Ljubavi, želim te odvesti na večeru. - Gregor poskoči.
Bruna ne podnosi iscenirane trenutke, kad, što, kako, kome...
- Daj mi ruku. Potrčimo! - on mašta ostvariti scenu iz filma. Kadar kad trče kroz osvijetljen drvored. Kadar kad zastanu kraj fontane. Kadar kad prelomi krhko biće preko nabreklih mišića ruke i strasno poljubi.
- Taj čovjek ne zna ništa o tišini u kojoj bujaju čuda nevidljvih spona. - Bruna zgrožena u mislima - Nikad me ne gleda u oči. Taj ne vidi ni svoje u ogledalu.
S Gregorom neprirodno trči kroz drvored. Noge joj otkazuju od bezvolje. U tom trku on je vuče prema štandu s cvijećem.
- Za tebe buket ruža. Crvenih. -  okrenuo se na peti kao Gene Kelly.
- Molim te, nemoj. Nikad mi nemoj kupiti cvijeće. Nikad! Mrzim odsječeno mrtvo cvijeće. - moli ga. - Ako baš moraš, kupi mi knjigu o cvijeću.
Ostaje zatečen. Ovo ne ulazi u narativ o ludo zaljubljenom paru. Brine jer neće sebi priuštiti najljepšu scenu iz ljubavnog filma. Tvrdoglava kučka remeti viziju žene koju muškarac obasipa klasikom.
- Kakva je to žena koja ne želi ruže?! - namršti se.

 
Narednih mjeseci Bruna u potpunosti digne utvrdu sazdanu od nečitljivih ljubića, pa napokon izgovori;
- Gregore, gotovo je s nama!
Pao joj je kamen sa srca, survao se niz ljubić zidine točno na Gregorovu glavu.
On širi oči u nevjerici. - To nije bilo u scenariju!
Vrlo brzo i jasno bijesan poželi Bruni smrt, vikne da je drolja i ode.

Ostala je okružena papirnatim zidinama. Iz svake knjige trga posvetu i komada u resice. Kida gomilu papira s bezvrijednim "Volim te!". Samo jedno izgovoreno "Crkni!" ima pravu težinu.