Jednom je nepromišljeno sudjelovao u snimanju kućnog videa. Oralno je zadovoljavao dva tamnoputa mladića. Kad se snimka ucjenom proširila internetom, zaradio je nadimak Klarinet.
No, u ovom trenutku, a ni u jednom poslije, nije se toga sjetio jer taj sram više nije bio toliko bitan.
Prekid s dečkom mu je polomio kosti pa je osjećao olakšanje kad je svojim pomaknutim mislima prizvao šarene kadrove arkade Super Mario Bros.
Znam! Sve znam! - pomisli - Ovaj krivo započet nivo samo treba poništiti, zapravo trebam samo namjerno izgubiti život. Poslije, imam još dva.
Planirao je dočekati gradski autobus. Taj prati liniju do najvećeg trgovačkog centra. Centar ima otvorenu garažu na četiri etaže.
- Skok s krova garaže bit će najdjelotvornije ubijanje na levelu igre. - zaključi.
Iako je imao izokrenuta rješenja, pomislio je i na nešto realno. Zamislio je izgled vlastitog tijela koje će ogavno izgledati kad pljusne na asfalt. Policija će ga takvog sporije identificirati.
Napisat ću svoje ime na komad papira. - dosjeti se - Pritisnut ću papirić uredno složenim tenisicama kao u onom azijskom filmu - mladić se prisjeti malih ženskih cipela na rubu ravnog krova zgrade.
- Bit će to stvarno lako i bezbolno samouništenje. - osmjehne se.
Čekao je autobus dvadeset i pet minuta. Kad je vozilo stiglo i kad su se vrata otvorila, radosno je zakoračio na čeličnu stepenicu. Vozaču je pružio novac za kartu.
- Nemam ti za vratiti, dao si prekrupno. - rekao je vozač.
- Zadržite ostatak! - odgovori.
- Što ti je?! Dat ćeš mi osamnaest eura tek tako? - zaprepasti se vozač pa upita - Koliko stanica ideš?
- Do kraja. - odgovori mladić.
- Hajde, sjedni tamo - vozač odbije novac - Danas neće kontrola.
No comments:
Post a Comment