8. Otto

Ime i prezime mu je bilo na svim internet portalima, ali nikako se ne bi moglo reći da mu je slava udarila u glavu. Slavu nikad nije okusio.

Na rubu kolovoza, sunce se ranije spuštalo i ostavljalo na stijenama ugodnu toplinu. Otto je polagano, po sitnom šljunku, ušetao u more.
Plaža je naglo opustjela i samo je jedna sredovječna gospođa tek došla sa svojim jorkširskim terijerom. Psu nije dozvoljeno na plažu, no ona je zanemarila tablu upozorenja i tempirala svoj dolazak u vrijeme kad joj nema tko prigovoriti. S trbuha je strgnula divovski pareo i sjela na kamenčiće. Na tom mjestu bilo je i pušiti zabranjeno.
- Ma, nek se jebu oni i zabrane! - prihvatila je usnama bijeli filter cigarete i povukla dim.  Nije bilo cinkaroša. Nije bilo svjedoka. U tom mirnom predvečerju nije ni slutila da će ona postati jedini svjedok.

Otto se udaljio od obale. Iako je sunce gotovo nestalo, more je još uvijek pri površini ostalo mlako. Dok mu se koža regenerirala slanom, kristalnom kupkom, prisjećao se kako je kao dječak ovdje plivao. Uvala je lijepa, ali za vrijeme zalaska u njoj ima nešto neobjašnjivo. Za ribarskih večeri je s prijateljima slušao jezive priče.
- Na plaži, u te kasne ure, nikome ni bilo spasa. Na plažu su izišli morski pasi. Modrulji sa nogaman. Krv je štrcala dok su jili kupače. - izmišljao je plavokosi dječak, groteskno razrogačenih očiju. Iako je zvučalo smiješno Ottu se zauvijek urezala ta slika. Raznolike klopke noćnih košmara bi mu se u snu stropoštale baš u ovu uvalu, a onda bi tijek radnje  krenuo uvijek istim slijedom.
Iznenadna munja eksplodira o more, a njena svjetlost rasvjetli plićak u kojem se u jatu roje crne duguljaste nemani. Otto u snu pokušava pobjeći iz uvale i baš uvijek staje na klizavu stijenu obraslu morskom travom. Tad pada u mutno zeleno more dok ga ne probudi siguran udah.

Otto želi plivanjem otkačiti sav strah iz prošlosti i dokazati da je zona sigurna.
- Dobro mi ide. - čim je to pomislio, sijevnulo je.

Ronilačka služba, Hitna pomoć, vatrogasci, svi su na nogama.
- Čovjek u moru. Čovjek ... - gospođa se od šoka češe po licu i odsutno gleda.
- Recite što ste vidjeli? - upita je policajac dok vatrogasci svijetle jakim reflektorima i odnose na stijenu prijenosni limeni lijes u koji ronioci stavljaju tijelo.
- Mislit ćete da sam potpuna luđakinja. - klima gospođa negirajući cijelu situaciju.
- Jedini ste svjedok!  Morate pomoći! Jeste li vidjeli morskog psa? Peraju?
- Čovjek je plivao. Odjednom je sjevnulo i munja ... munja ... - zamuca gospođa.
- Što? Udario ga je grom?
- Ne. Munja je osvjetila nešto veliko.- žena neurotično izgovara i ubrzano trepće. Svjedokinju i psa odvezlo je službeno vozilo.
- Šefe, što ćemo pisati? Uzrok smrti je ...? - mladi kolega upita držeći svjetlo mobitela nad formularom.
- Inače ti kažem; piši gliser, ali ovaj put napiši modrulj s nogama. - groteskno razrogači oči i kažiprstom obriše kap pljuvačke koja mu je izletjela na žuti brk.
- Je l' stvarno? Zezate me? - zbunjeno upita mladić.
- Boga mi! - potvrdi mu stariji kolega - Za otok nam po zimi treba malo medijskog sadržaja.