Tjera gmazove međ' glatke preslice. Parobrod, moj posljednji dom.
Elijah T. Smith, 1812.
Prišao je kontrolnoj ploči. Tipke su svijetlile narančasto. Alarm za nepravilan rad zavijao je u komori s rezervnim odijelima. Elijah se odgurne o cijevi i proleti tunelom dok ne stigne do komore iz koje je stiglo upozorenje. Zavrtio je kolo na vratima dok pritisak nije izdahnuo i otvorio prolaz. Ušao je u komoru i odlebdio do opreme posložene u zasebne kutije nalik vitrinama.
Rezervna odijela za vanjsko servisiranje treba održavati. Bilokakav propust mogao bi ugroziti ekspediciju. Obišao je šest vitrina i tek na sedmoj ugledao zakrivljen poklopac. Nije dobro nasjeo pa je gumena brtva počela popuštati.
- Evo tužibabe. - pomisli popravljajući loše zatvorenu kapsulu. - Au! - nešto ga štrecne poviše desne prepone.
Vratio se do upravljačke ploče i provjerio tipke. Sve je pod kontrolom. Čim ga Rutger zamijeni, provjerit će ventile i završiti smjenu. Brod klizi crnilom, nije jasno gdje će pristati i kad će to biti.
U kabini za spavanje je kavez u kojem pluta erdit, stvorenje nalik glodavcu. Diranje krzna ljudima otpušta serotonin i dobro djeluje na pravilan rad srca. Elijah u kabini spusti sklopku i pokrene titranje, tretman svjetlom za bolje raspoloženje pa iz visećeg pretinca izvuče tubu sa smjesom. Erdit treba jesti i "pustiti vjetar".
Što je gladniji, napuhaniji je. Bio je već poprilično nadut od probavnih plinova. Elijah skine čep, gurne otvor tube među rešetke pridržavajući tubu da je erdit ne ukrade. Erdit liže. Tuba se naglo izmakne van kaveza. Elijah je ispusti. Uhvati se za trbuh. Oštra bol probode ga u desnoj strani. Preplavi ga osjećaj topline. Nije serotonin. Opakije je.
Dugme za poziv je daleko. Kolege ne znaju. Bol popušta. Elijah lebdi. Brod ne zna gdje će. Ni kad će. Nevažno.
Erdit nije dovoljno jeo. Za nekoliko sati narast će, napuhat se poput balona i pod pritiskom iskriviti šipke kaveza. Živ će eksplodirati, baš kao i Elijahov crvuljak. Slijepo crijevo, slijepi putnik!
No comments:
Post a Comment