Poslije tri kćerke, otac je žudio za sinom. Rodila se ona.
Ante, djedovo ime, nije dočekalo muškog potomka pa su se dosjetili da četvrtu kćer nazovu Antea.
Teu su mučile kronične nesanice. Kofein bi ju dodatno razdražio i u tri ujutro je zvjerala u mraku sobe buljeći u svjetlo digitalnog sata.
Noću je mislila kako nije stvorena za ovakav život. Oduvijek bježi od stalnosti i traži mijenu. Igra uloge po ustaljenim scenarijima, igra karijeristicu, ženu, majku, kuju... Ali nikad ono pravo.
U tom noćnom previranju Tea naglo osjeti žeđ. Ode u kuhinju i iskapi čašu vode. Tijelo joj prožme osjećaj svježine. Pri povratku u sobu pomokri se u školjku i dok diže gaćice gleda svoj odraz u ogledalu. Otvori krilo ormarića u kojem je neseser. Izvuče škare. Zgrabi snop duge kose i presjeće ga tik do kože. Nastavi sjeći.
- Ja nisam Tea, ja sam Ante!
No comments:
Post a Comment