22. Leonida

Pjesnik Leonida obuzet i iscrpljen ludilom umire na kozjoj stazi. Ovo je njegov posljednji zapis. 

Moja isušena leđa postaju žuta ljuska. Iz nje se probija lijepa ruka. 

Prvo šaka, 

lakat, 

pa rame. 

Novo tijelo iz mene mrtvog izlazi i kao tek rođena žirafa baulja na nestabilnim nogama. Posrće dok se sigurno ne osovi i protrči.

Neuhvatljiva, 

nezaustavljiva, 

mlada Leonida! 

Željna života, uči brzo. 

Upija mehanizme. 

Kuži hijerarhije ambicioznih bića i nesvjesno se zarobljava njihovom zlobom. Riječima ne zna objasniti što je nepravda, ali oko sebe vidi odbojno-preveliku mrlju. 

Masturbira dvadeset puta dnevno. Jedino u orgazmičkom iskrenju ne osjeća; 

Strah

Sram 

Vrijeme

Prostor

Tad je;

Svoja

Čista

Točna

Vječna

U jednom od bezbrojnih ciklusa mladunče žirafe traži balans vrata i nogu. 

Žirafa i Leonida u jeziku imaju jedan rod.