23. Bernie

Odlučila me prošvercati.  U pravilu, kad osoba iznajmi jednokrevetnu sobu, nitko drugi ne smije u njoj prenoćiti. Dok je recepcioner okrenut leđima tražio ključ, ja sam se četveronoške provukao podno pulta i potrčao do stepenica.  

Bila je uvjerena da bi joj život bio lakši bez mene. Sve što je kod mene u početku voljela sad joj je smetalo. Imala je onaj zgađeni izraz kad bi približili lica.
- Smrdi ti iz usta! – viknula bi i izbjegla nalet mojih usana.
Potajno je molila Boga da je ostavim i odem za drugom. Tad bi mogla bez krivnje pričati da sam ju povrijedio i ostavio.

Prošlo je petnaest godina otkako smo skupa. Moje zdravlje se pogoršalo. Stres trule veze uzimao je danak. Živjeli smo zbog poznanika. Stalo joj je da drugima izgledamo kao savršen par. Dama i potrčko, mamin sin s urednom frizurom. Nismo pričali. Svatko je gledao u svoju stranu. 

Uspjela je uštedjeti nešto novca.  „Što će drugi misliti?“ njoj je bilo prevažno. Jeli smo iznutrice da priuštimo ovaj prokleti hotel na moru. Toliko godina zanemarenog odnosa više se ne da pokrpati „morem“.

Smirivala je tišinu zvukom koferskih patenata, živčano izvlačila vreće i iz njih odjeću bacala na krevet. Gledao sam  zidove. Po njima su otisci prošlih gostiju. Nije ju bilo briga, htjela je što prije van. Trebala je nekog s kim će se smijati.  
Navukla je japanke, odjenula laganiju odjeću i bez riječi otišla.
Pružio sam se preko kreveta. Stegnulo me u grudima. Premoren i gladan pronjuškao sam torbu u potrazi za krekerom. Vidi se more s malog balkona. Šteta što smo nesretni. Ova soba je plaćena samo za jednog. Aritmija se vratila.
  
Epilog:
Otvorila su se vrata hotelske sobe. Prišla je krevetu i protresla tijelo 

- Bernie, probudi se! 

Dugo nakon povika držala je dlakavo tjelešce u naručju i neutješno plakala.

22. Leonida

Pjesnik Leonida obuzet i iscrpljen ludilom umire na kozjoj stazi. Ovo je njegov posljednji zapis. 

Moja isušena leđa postaju žuta ljuska. Iz nje se probija lijepa ruka. 

Prvo šaka, 

lakat, 

pa rame. 

Novo tijelo iz mene mrtvog izlazi i kao tek rođena žirafa baulja na nestabilnim nogama. Posrće dok se sigurno ne osovi i protrči.

Neuhvatljiva, 

nezaustavljiva, 

mlada Leonida! 

Željna života, uči brzo. 

Upija mehanizme. 

Kuži hijerarhije ambicioznih bića i nesvjesno se zarobljava njihovom zlobom. Riječima ne zna objasniti što je nepravda, ali oko sebe vidi odbojno-preveliku mrlju. 

Masturbira dvadeset puta dnevno. Jedino u orgazmičkom iskrenju ne osjeća; 

Strah

Sram 

Vrijeme

Prostor

Tad je;

Svoja

Čista

Točna

Vječna

U jednom od bezbrojnih ciklusa mladunče žirafe traži balans vrata i nogu. 

Žirafa i Leonida u jeziku imaju jedan rod. 

21. A.I.

- Preokret! Treba ti preokret!
- Kad?
- Odmah! Interes opada! Digni ga!
- Ne znam to!
- Treba ti adrenalinski luping!
- Ne znam!
- Znaš! Gledaj, devet rečenica s uskličnikom, jedan upitnik i točka.

20. Elijah

Tjera gmazove međ' glatke preslice. Parobrod, moj posljednji dom.

Elijah T. Smith, 1812.

Prišao je kontrolnoj ploči. Tipke su svijetlile narančasto. Alarm za nepravilan rad zavijao je u komori s rezervnim odijelima. Elijah se odgurne o cijevi i proleti tunelom dok ne stigne do komore iz koje je stiglo upozorenje. Zavrtio je kolo na vratima dok pritisak nije izdahnuo i otvorio prolaz. Ušao je u komoru i odlebdio do opreme posložene u zasebne kutije nalik vitrinama. 
Rezervna odijela za vanjsko servisiranje treba održavati. Bilokakav propust mogao bi ugroziti ekspediciju. Obišao je šest vitrina i tek na sedmoj ugledao zakrivljen poklopac. Nije dobro nasjeo pa je gumena brtva počela popuštati.
- Evo tužibabe. - pomisli popravljajući loše zatvorenu kapsulu. - Au! - nešto ga štrecne poviše desne prepone.
Vratio se do upravljačke ploče i provjerio tipke. Sve je pod kontrolom. Čim ga Rutger zamijeni, provjerit će ventile i završiti smjenu. Brod klizi crnilom, nije jasno gdje će pristati i kad će to biti. 

 
U kabini za spavanje je kavez u kojem pluta erdit, stvorenje nalik glodavcu. Diranje krzna ljudima otpušta serotonin i dobro djeluje na pravilan rad srca. Elijah u kabini spusti sklopku i pokrene titranje, tretman svjetlom za bolje raspoloženje pa iz visećeg pretinca izvuče tubu sa smjesom. Erdit treba jesti i "pustiti vjetar".
Što je gladniji, napuhaniji je. Bio je već poprilično nadut od probavnih plinova. Elijah skine čep, gurne otvor tube među rešetke pridržavajući tubu da je erdit ne ukrade. Erdit liže. Tuba se naglo izmakne van kaveza. Elijah je ispusti. Uhvati se za trbuh. Oštra bol probode ga u desnoj strani. Preplavi ga osjećaj topline. Nije serotonin. Opakije je.
Dugme za poziv je daleko. Kolege ne znaju. Bol popušta. Elijah lebdi. Brod ne zna gdje će. Ni kad će. Nevažno.

Erdit nije dovoljno jeo. Za nekoliko sati narast će, napuhat se poput balona i pod pritiskom iskriviti šipke kaveza. Živ će eksplodirati, baš kao i Elijahov crvuljak. Slijepo crijevo, slijepi putnik!

19. Dafne

- Nemoj ubiti glavnog lika!  - reče Paul. - Kad ga ubiješ sve izgleda mlako, kao brzo rješenje. Održavati ga na životu je puno zabavnije.
- Sve bih redom tamanila. - zamisli se Dafne.
- Svakom liku daj život pa nek se sa svijetom hrva kako zna. Ne daj mu umrijeti! Ne daj mu mira. - Paul daje upute, Dafne sluša.
- Zapravo, nije poanta u ubijanju. Pišem niz priča o neobičnim životima. Smrt je ambalaža.
- To nije loše, al' znam te. Sve ti brzo dosadi. Hoćeš li uspjeti veći broj likova oživjeti pa ubiti? - Paul se nasmije iako ga ponekad brine Dafnina brzopletost pa nastavi - Daj mi reci jedno... Kako bi mene ubila?
- Pticom! - odgovori Dafne.
- Što, djetlićem u glavu? Ili bi pustila da me lešinari izjedu.
- Ne! Ti bi bio lik kojem je otac bogataš. - odgovori Dafne - Svega imaš previše. Od dosade smišljaš trendovske hobije kako bi putovao svijetom, ali jedan hobi te ubije.
- Kako? - Paul će radoznalo.
- Nosiš naokolo dalekozor, knjigu i promatraš ptice. Bilježiš one koje si u prirodi vidio.
- Dafne, reci mi, kako umrem?
- Čekaš da se ukaže snježna sova, Bubo scandiacus. Želiš ju vidjeti u divljini. Tražiš gdje li će proletjeti. Čekaš, čekaš, čekaš... Temperatura u noći pada. Nisi se dobro opremio. Svlačiš odjeću, osjećaš vrućinu, što je paradoks jer je tijelo pothlađeno. Hipotermija, drhtavica i zastoj srca.
- Huh, lijepo si me smrznula. Rekao sam ti da je "jeftino" ubiti glavnog lika.
- Tko je rekao da si glavni?

18. Mariza

Nedjeljom je obilazila sajmove. Zorom je tražila blago u gomili stvari nabacanih na prljava šatorska krila. Spašavala je posuđe. Fine čajnike, tanjure, jušne zdjele...
- Kako nešto ovako lijepo i krhko može stajati na zemlji? - pitala se s jezom u pogledu. Čupala je tanjuriće ispod Mercedesovih felgi. Spašavala porculansku soljenku skrivenu između drvenog stolca s noćnom posudom i radijatora s razbijenim kotačima. Znala je tako roneći u gomilama krame vidjeti svakojake izume, ali i izloške kojima tu nije mjesto. Jednom je čak vidjela ljudsku lubanju bez zubi. Bili su počupani, možda nekoć zlatni.
Uvijek je za sobom vukla torbu na kolicima.
- Pošto šalice? - viknula je prodavaču. Čim je prodavač osjetio Marizino uzbuđenje narasla je cijena.
- Dvadeset!
- Može! - Nije se cjenkala. Dobrom komadu porculana ne spušta vrijednost.
Na posuđu su uvijek bili otmjeni prikazi cvijeća, zlatni ornamenti ili niski reljefi. Samo je na jedan neukus bila slaba. Obožavala je posuđe s otisnutom slikom divljih životinja. Srne, zečevi, šarani, svi redom bili su joj prekrasni.
- Tanjurče za kolače. Pet eura samo... Ženo, samo pet eura! - recitirala je romkinja mašući tanjurom s prikazom vepra.
- Kupit ću! - Mariza zgrabi tanjurić, stavi ga među noge pa stisne koljena da ga načas pridrže dok razveže torbu.
Skupocjene i raritetne servise slagala je u vitrinu, a tanjure s divljim životinjama vješala je na zid poviše trosjeda. Tanjura sa slikom jelena imala je najviše, pa je one okrhnute koristila i s njih jela.

Priredila je indijski čaj u visokom čajniku i na tanki tanjurić stavila nekoliko keksića. Dolazi joj prijateljica, sakupljačica porculanskih klaunova. Ponekad zajedno obilaze sajmove, razmjenjuju pronađeno.
Mariza je sretna, Adela joj je pronašla tanjur s lanetom. Fragilan kao lane. Takav još nema. Kad je prijateljica otišla Mariza počne spužvicom pažljivo prati trofej. Topla voda, malo pjene i "ljubav na prvi pogled". Kad se dobro očisti može otići kod drugih ljubavi na zid. Jedna mrljica nije se dala skinuti pa je Mariza žešće strugala. Mokri tanjur isklizne joj iz ruke.

Oštre krhotine razletjele su se nakon udarca o pod. Slika laneta nestala je u gomili nijansi. Divlje životinje nadvijaju se nad Marizinim tijelom koje u sekundi smiče aneurizma. Na ormariću je tanjurić u kojem još ima salse od ručka. Kroz slatki umak, probija se pogled crvenookog jelena.

17. Kaleb

U kasnim večernjim satima stajao je paraliziran gledajući sliku u galerijskom izlogu. Podloga joj je crvena, a u sredini je kistom iz poteza izvučen crni krug.

- Crvena toplinom privuče promatrača, a krug crnila izaziva na... - analizira Kaleb - prodiranje?

- Zašto me opsjela? Slika ne može biti banalnija. Je li zbog slabašne kružne geste? - zapita se - Kombinacija crvene i crne. Uh! 

Od stajanja na mjestu osjetio je peckanje u petama.

- Umjetnik zaigrano prodire u srž materije i odgonetava bitnost nejasnog. - Kaleb se nasmije, a potom naglo uozbilji. 

Polako se odmaknuo od izloga i ubrzao korak. Hodao je ulicom i pazio da ne ugazi crtu koja dijeli nogostup od rubnika. Gledao je u vrhove svojih cipela. Ako bi pogledao uokolo vidio je samo iščašenu razdaljinu. Crvenu blizu, a crnu još bliže. 

Uletio je u stan kao prognana zvijer. Zagušljivo je. Iz sifona zaudara kanalizacija.

- Zatvorena kružna forma zaključava potez. Ustaljeno revitalizira umjetnikovu energiju. - Kaleb priprema omlet. Vilicom udara jaja i rotira zdjelu kao da daje ritam mislima. 

Ta slika je grozna! Koji mi je vrag? - uzima dasku za rezanje i nožem na sitne kockice reže bijelu slaninu. Iz frižidera grabi sir pa ga stavlja na istu dasku - Što je na tom platnu? Zašto mislim o toj slici? Teško je sranje! - Kaleb govori na glas. Pogled mu je odsutan 

- Sranje! 

Uspaničen gleda oštricu zabodenu u podlakticu. Crna drška noža nadvija se nad crvenom. Bliža je crna. Crvena je toplija i zauzima sve veću površinu. Kružni pokret prodiranja. - Kaleb se sruši. 

...

Starac i starica zastanu pokraj izloga. Isti postav i slika koju je  Kaleb upijao. Nema na njoj crnog kruga, ni crvene. Prizor je jasan. Kiša, modri kišobrani, ulica puna ljubičastog cvijeća. Ispraćaj. Na zidu, ispod okvira slike je oznaka. Okrugla crna naljepnica.

- Ova je prodana. - sijedi muškarac reče ženi i zagrize vrući trokut sa sirom.